Ti si konj koji trči sam
a on pokušava da te ukroti
poredi te s nemogućim autoputem
s kućom koja gori
kaže da ga zaslepljuješ
da nikad ne bi mogao da te ostavi
zaboravi
poželi bilo koga osim tebe

Od tebe mu se vrti
nesavladiva si
svaka žena prije ili poslije tebe
utopljena je u tvom imenu
usta su mu puna tebe
njegovi zubi bole sjećanjem na ukus
njegovo je tijelo samo duga sjenka u potrazi za tvojom
ali ti si uvijek previše intenzivna
plašiš ga načinom na koji ga želiš
bestidno i požrtvovano

kaže ti da nijedan čovjek nije ravan onom koji živi u tvojoj glavi.

I ti si pokušala da se promijeniš, zar ne?
Više si ćutala
pokušala da budeš mekša
ljepša
manje prisutna, manje budna
ali čak si i dok spavaš mogla da osjetiš kako u svojim snovima putuje daleko od tebe
i šta si htjela nakon svega, mila
da mu uđeš u glavu?
Ne možeš od ljudi napraviti dom
neko je to već morao da ti kaže
i ako želi da ode
pusti ga da ode
ti si užasavajuća
i čudna i prelijepa
nešto što ne umije baš svako da voli.

(Prevod/transkripcija: Andrija Dulović)