Draga gospođo, ja vas prvi put u životu vidim. Ne pitam vas kako to da ste stari kao Keopsova piramida došli na more, pijete li kakve ljekove, zašto vučete lijevu nogu, imate li grobno mjesto i zašto pobogu ne nakvasite tu kapicu na glavi, spontaće vas na ovu božju jabuku. Vi, pak, za mene, koju takođe vidite prvi put u životu, imate cijeli arsenal pitanja.

-Dojiš li? Siki li beba? Ah, šteta!

Majčino mlijeko i ostale zdravstveno-emocionalne beskompromisnosti.

Elem, gospođo, ne volim da kvarim lijepe trenutke dok u naručju držim svoju neodoljivu GMO bebu koja radoznalo lupka nogama po površini vode, pa vas skinem s vrata osmijehom, a rado bih vam rekla neku. Možda ne dojim jer nisam mogla, a željela sam. Možda sam mogla, al’ neko drugi nije uradio svoj posao kako valja, pa me je onemogućio. Možda moja beba po rođenju nije bila dobro, pa su nas odvojili, a ja od stresa izgubila mlijeko. Možda, na kraju krajeva, uopšte nisam željela da dojim, da bi mi grudi ostale čvrste i jedre. Koliko vam, draga gospođo, činjenica da neko zbog vaših neumjesnih pitanja proživljava ponovo ono što bi najradije zaboravio, mijenja kvalitet života? Nakvasite kapicu i nemojte daleko, uživajte u ljetnjem danu.

Vas, gospođo, znam iz viđenja. Lijepo se pozdravimo i drago mi je da ste dobro. Ne znam što vam je život slađi ako znate da li moj suprug ima kuću ili stan u mjestu iz kojeg je, koliko smo platili stan u kojem živimo, kolika nam je rata kredita i kako se snalazimo. Sve u svemu, volimo misionarsku pozu, gospođo, a nije da nas i druge ne raduju. Snalazimo se. Kad ste dokoni, umjesto glupih pitanja prisjetite se misionarske. Ne smanjuje ratu kredita, al’ može da prija.

– Što si tako smršala?!

– Baš si se ugojila!

– Zašto si skratila kosu, ljepše ti je onako?

– Kolika ti je plata?

– Što ne prodaš ono na morE, pa vratiš kredit?

– Kad ćeš da se udaješ?

– Planirate li djecu?

– Mislite li drugo pravit’?

– Strašno je kad žena ostane sama!

– Sve ćeš to da pojedeš?

– Opa, ide se na putovanje!

Ljudi, ‘ajmo malo. Samo malo.

Konačno da naučimo da izvadimo nos iz tuđih kesa, računa, brakova, kreveta, kilaže, navika, života. Pravite kolače, mirišite cvijeće, ne lešinarite nad tuđim životima i izborima. Ljubav je dobra. Ljubav je stvarna. Bićemo u redu.

P.S. A vi, gospođo, u te kolače trpate maslac umjesto margarina?! Opa, ima se, može se, a dok joj sin nije partio na brod, jedva se kraj s krajem krpio. Opaaaaa…