Postoje ljudi privremeni, povremeni i oni za zauvijek.

Privremeni često dolaze sa velikom burom, mnoštvom obećanja, nose tvoje boje, sanjaju naizgled slične snove i zariču se da će baš tu, kraj tebe, ostati zauvijek. Nestaju onda kada promijeniš grad, posao, kada dobiješ dijete, udaš se ili razvedeš, kada ti krene malo bolje ili za njihov ukus kola krenu previše nizbrdo. Gube se kada im se ne dopada tvoj izbor, to sto možda imaš nekog sa strane ili zato što nemaš nikog, zato što tvoje dijete plače pa se ne može razgovarati u miru, a nije baš ni prijatno što cijela kafana gleda. To su obično ljudi za neki period i temu života: za ludovanje, za putovanje, za mamovanje, za poslovanje. Ne poričem, potrebni su. Ipak, od takvih se opraštam lako. Spakujem, zahvalim i pošaljem u svjetlost. Ne nedostaju jer mi najčešće svojim ponašanjem stave do znanja da smo dohvatili limit i promijenili dimenzije. Uzeli smo šta nam je dato, dali smo koliko smo mogli. I to je ok.

Povremeni ljudi su mi jako dragi. Obično su uvijek sa mnom, a da ih se rijetko zapravo i sjetim. Nemam im brojeve telefona, volim da znam da su dobro i očekujem ih uvijek na istim mjestima. Znamo se igrom slučaja, podneblja, i bivamo uvezani nečim što je izabralo nas, baš tu i baš tada. Od njih se ne opraštam sve dok neko zaista ne ode i podsjeti na prolaznost vremena.

Ljudi za zauvijek. Oni koji biraju da budu tu. Kraj tebe. Oni koji ti dolaze i kojima trčiš praznih ruku, a punog srca. Oni sa kojima nema kupoprodaje, namirivanja, ja tebi – ti meni računa. Ljudi pred kojima se prosipaš i koji te strpljivo, mic po mic, lijepe i tako zalijepljenog nose na reveru i pokazuju svima, kao najveće remek djelo. Njima nikad ne moraš da uzvratiš istom mjerom, nekad ih to čak i ljuti. Njima uvijek uzvraćaš samo i isključivo istim, ako ne i jačim intenzitetom. Ne moraju ti biti slicni, često i nisu. Najčešće imaju ono što ti nemaš, pa se čudiš kad ti iz džepova poispadaju neke njihove dileme, neka njihova otresitost, rečenica ili grlat smijeh. Ne razmeću se velikim riječima i obećanjima. Ne razumiju koncept i frekvenciju izdaje. Samo su tu. Postojano. Vjerno. Ujedno bez cilja i sa ciljem najljepšim: da duše budu sigurne i mirne.